Udruga „Pomoć neizlječivima“
Udruga „Pomoć neizlječivima“ ima nakon pola godine svog postojanja već 55 kvalitetnih i zrelih članova. To su ljudi sa širokom lepezom profesija. Svima je njima zajednička potreba bazične edukacije o tome kako ostvariti plodonosan susret s neizlječivim bolesnikom. Predsjednica Udruge je Renata Marđetko...
Čovjek sadašnjice svjestan je neminovnosti smrti. No, u njegovoj duši tinja lažni tračak nade da će smrt baš njega ipak zaobići. Stoga nije svaki čovjek sposoban biti bližnji teškom i neizlječivom bolesniku ili umirućemu. Često se nadamo kako će to netko drugi obaviti umjesto nas. Ta nas razmišljanja mogu navesti na sasvim pogrešan put. Događa se da si umislimo kako nismo u stanju biti uz svoje najmilije, roditelje, bračne drugove ili djecu kad su oni u završnoj fazi života.
Danas 98 % smrtno bolesnih ljudi želi umrijeti u krugu svoje obitelji. No, mi ih ipak u tom delikatnom i posvećenom vremenu olako prosljeđujemo glomaznim ustanovama i nepoznatim ljudima. Zdravstveni radnici su pak najčešće opterećeni rutinom. Oni se često ne stignu ljudski niti susresti sa svojim bolesnikom. Malo je vjerojatno da će oni, tako užurbani i zaposleni, za svog bolesnika imati toliko vremena i ljubavi da ga ljudski, s toplinom, s pozornošću i ljubavlju isprate na drugu obalu njegove životne rijeke.
Naša Udruga želi ohrabriti malog, običnog čovjeka da prepoznati čas kada može priskočiti u pomoć neizlječivom bolesniku. Bolesnik je tada u fazi kad se više ne radi o medicinskim postupcima u smislu traženja dijagnoze i uzroka bolesti. Radi se samo o tome da se s bolesnikom ophodi maksimalno toplo i ljudski, te da mu se omogući dostojanstveno umiranje.
Danas se posvuda oko nas podcjenjuje ljudska patnja. S time u vezi nastoji se obezvrijediti i iskriviti stvarnost. Nastoji se preskočiti iz ove „zemaljske faze“ i uskočiti u neka imaginarna svemirska prostranstva gdje vladaju sile, a ne osobe, gdje nema bolesti, starosti i smrti.
Palijativna skrb živo je potrebna svugdje gdje su prisutni ljudi sa svojim krhkim tijelima, opterećenim dušama i ranjivim duhom. Stoga svaki pravi palijativac ima u svojoj blizini nepregledno područje rada.
Na edukaciji je tridesetak nas dragovoljaca učilo na tuđim, inozemnim iskustvima kako bismo oformili i osnažili svoja. Ohrabrivali smo se međusobno i poticali na ustrajnost u malim projektima. Shvatili smo da je baš naša međusobna različitost istodobno i naša velika prednost. Razvili smo strategiju da i malim koracima trajno iskoračujemo iz postojećeg u bolje. To nam je dužnost kao ljudima današnjice. Odlučili smo ne čekati odluke državnih ministarstava ili predstavnika biskupija. Moramo kao pojedinci slijediti svoj unutarnji impuls po kojem smo baš mi, ovdje i sada, dužni priskočiti onima koji se opraštaju od života. Ako to ne učinimo mi, drugi će još manje.
Palijativna skrb uvijek bi trebala početi onoga časa kada se bolesniku priopći njegova teška dijagnoza. Ta skrb mora obuhvatiti kako bolesnika, tako i njegovu obitelj.
Ona nikad ne može nastupiti prerano! A nažalost, još uvijek često nastupa prekasno!
Ako osjetite u sebi nježni, tihi zov za ovu djelatnost, javite nam se. Ne utrnite u sebi taj plamićak. Mi ćemo vam pomoći da ga bolje prepoznate i da se zadovoljni ukorijenite u njemu. Mogućnosti kontakta s nama:
Renata Marđetko, renata_mardjetko@yahoo.com
Verica Jačmenica-Jazbec, 040 374 203, tel/fax 040 314 014, verica.jacmenica@ck.t-com.hr
Željka Siladi, 098 987 28 69, siladi11@ck.t-com.hr
Komunalni redar