f

Stara Osnovna škola

Obavijest o sufinanciranju „Kotoribskih protokola“

Sve zainteresirane pravne i fizičke osobe "Kotoribske protokole" mogu nabaviti u prostorijama Općine Kotoriba, a prema Odluci Općinskog načelnika svaki primjerak će se sufinancirati u iznosu od 100,00 kn, a uplata će se vršiti na temelju izdanog računa na žiro-račun Općine Kotoriba.

 

Prilog:

Odluka o sufinanciranju fizičkih i pravnih osoba troškova tiska „Kotoribskih protokola“ 

 

 

OPĆINSKA ORGANIZACIJA SDP KOTORIBA / U opuštenoj atmosferi na obali jezera

Jučer je za članove i simpatizere Općinska organizacija SDP Kotoriba organizirala nedjeljni ručak. Bile su to delicije s roštilja koji su spravljali njegovi vrsni majstori Dragutin Dolenčić i Antun Horvat.

Ovo je tradicija koju naša organizacija godinama provodi. Ovoga puta je to bila prigoda kako bi se članstvu zahvalili na angažmanu oko lokalnih izbora, a s ovog skupa smo odaslali zahvalu svima onima koji su nam dali povjerenje kako bi Općinu vodili i u trećem uzastopnom mandatu- istaknuo je predsjednik OO SDP i zamjenik općinskog načelnika Roberto Ujlaki.

Organizacija danas broji 40 članova, a na prvom radnom sastanku potpise na pristupnice stavit će Mirela Jesenović i Sergej Polupanov.

Naglasio je kako se s ovom pohvalnom činjenicom mogu pohvaliti još i u Goričanu pa su po njemu te dvije sredine utvrde socijaldemokracije istočnog dijela Međimurja.

Pitamo, da li je to adekvatno valorizirano na županijskoj razini ?

Toplini ugođaja pridonio je lijep sunčani dan i krajolik obale jezera mjesne Šudergrabe.

Tekst i snimka: M. Grubić

 

PREDSTAVLJENI 'KOTORIBSKI PROTOKOL' / Kotoriba dobila povijesni dokument na ponos

U Domu kulture u Kotoribi jučer je na svečani način predstavljena knjiga 'Kotoribski protokol'(1724.-1804.) koje je tisak priredio i pogovor napisao prof.dr.sc. Alojz Jembrih  uz kojeg je o knjizi govorila prof. dr. sc. Anđela Frančić.

Protokoli su vrijedan povijesni dokument pisani između 1724. I 1804.godine, a izvorni rukopis se danas nalazi u Arhivu HAZU u Zagrebu. 'Kotoribski protokol' su ujedno vrijedni jezični spomenik pisan kajkavskim jezikom. Zapisana su imena šuma, polja, imena sudaca, krčmara obrta i obrtnika….Govore o životu ljudi u to doba, a ujedno su dokaz da je u Kotoribi već u ono vrijeme bila varoš, mjesto s dobro uređenom samoupravom.

Govoreći o osnovnim informacijama o knjizi, profesorica Frančić je istaknula kako je posao priređivanja na hrvatski književni jezik povjeren pravoj osobi, čovjek koji će već 1999. godine kotoripskim osnovcima predstavio taj vrijedan povijesni dokument  koji je kasnije bio inspiracija Povijesnoj  grupi OŠ da s tim dokumentom sudjeluje na Državnom natjecanju iz povijesti u kategoriji istraživački rad gdje su osvojili drugo mjesto. U osnovnim informacijama, ona je rekla kako je knjiga tiskana na 337 stranica na zanimljivi način, tako da je na lijevoj stranici izvornik teksta, a na desnoj prijevod kojeg je često bilo teško 'dokučiti' glede izblijedjele tinte. Zanimljiv je rječnik manje poznatih riječi koje, spomenuta su imena tadašnjih dužnosnika Kotoribe.- Sigurno vam srce jače zaigra kada među njima pronalazite  svoja prezimena, koja  danas s ponosom nosite- istaknula je te je  dodala kako je jezično obilježje knjige što je pisana na kajkavskom književnim jezikom koji je imao odlike standardnog jezika. Pored toga knjiga sadrži zanimljivo foto-građu. Za knjigu je na kraju rekla kako ona može biti izvorište za mnoge književne i gospodarske sfere.- Sada je na svjetlu dana i svakome je dostupna i Kotoripčani mogu biti ponosni na nju, a zahvalni onima koji su vam je približili i morala bi biti dostupna svakom domaćinstvu-poručila je za kraj. 

Prof.dr. sc. Alojz Jembrih je zahvalio svima koji su dokument stvarali, ali i onima koji su se danas angažirali da se knjiga objelodani.  Posebno je bio zanimljiv i slikovit prikaz iznošenja dijelova izvornoga teksta za što je priređivač knjige u nekoliko navrata bio prekidan pljeskom.- Tu diše povijest onoga doba iz koje možemo  doznati pojedinosti za koje bi bilo dobro da se podrobnije upoznaju glede zajedničkih korijena- reko je prof. dr. sc. Jembrih.

  • Da je knjiga ovako lijepo oblikovana moramo zahvaliti Đuri Loviničkom iz Koprivnice čija je izdavačka kuća, kao i on osobno, uložila mnogo truda za ovaj ponos- istaknuo je za kraj.

Predstavljači knjige su ovaj stari dokument predstavili jednostavnim i svima dostupnim načinom tako da je pedesetorici nazočnih ova večer bila posebna i draga.

U ovaj kulturni događaj svirkom na tamburi, uz vokalnog solistu Vinka Horvata, uveli su nas tamburaši KUD Kotoriba koji su i kasnije upotpunili program.

U pozdravnom govoru općinski načelnik Kotoribe Ljubomir Grgec je rekao kako će se tek sada shvatiti što 'Kotoribski protokoli' znače za Kotoribu. Izrazio je radost što se je dugo tinjajuća želja pretvorila u zbilju. Zahvalio se svima koji su je izvukli iz zaborava, a pogotovo povjesničarima osnovcima.

Program predstavljana vodio je Alen Fuš.

Detalji kupnje knjige moći će se pronaći na općinskim internetskim stranicama.

Tekst: M. Grubić / Foto: Đ. Lovnički

RAZGOVOR S POVODOM / prof.dr.sc. ALOJZ JEMBRIH

RAZGOVOR S POVODOM OBJAVLJENE KNJIGE KOTORIBSKI PROTOKOL PRIREĐIVAČA prof. dr.sc. ALOJZA JEMBRIHA

Raduje me što Kotoripčani cijene i svoju jezičnu baštinu

 

Među dobitnicima ovogodišnje godišnje nagrade Općine Kotoriba bio je i prof. dr. sc. Alojz Jembrih. Nagrađen je medaljom Općine za angažman kod pripreme za tisak i predstavljanje Kotoribskih protokola.

Alojz Jembrih70-godišnji prof. dr.sc. Alojz Jembrih rođen je u Varaždinu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beču završio je studij slavistike, povijest umjetnosti i filozofije, a na istom je Sveučilištu 1977. godine doktorirao iz slavenske filologije. Radio je u mnogim znanstvenim i pedagoškim ustanovama od Međimurje, preko Zagreba , Ljubljane. Znanje iz svoje struke ostavio je u Austriji, Njemačkoj i Italiji. Znanstveno-istraživački rad mu obuhvaća mnoga područja, a autor je 16 znanstvenih knjiga i preko 300 znanstvenih radova. Jedan je od utemeljitelja Grupe KJ u Zagrebu 1967. Godine-prethodnice časopisa Kaj i Kajkavskog spravišča. Danas je član Društva hrvatskih književnika, Kajkavskog spravišča, Kajkavine, Matice hrvatske Zagreb, Austrijskog društva za istraživanje 18. Stoljeća, Znanstvenog instituta Gradiščanskih Hrvata, Društva za povjesnicu Zagrebačke Nadbiskupije, Hrvatskog književnog društva S. Jeronim. Braće Hrvatskog Zmaja Zagreb, Hrvatske Paneuropske unije u Zagrebu i Austrijskog društva za Koratistiku u Beču. On je je profesor u trajnom zvanju hrvatske književnosti na rvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu na Odjelu kroatologije. To je samo dio pobrojanog što je cijenjeni stručnjak radio i uradio, gdje je boravio i ostavio svoj znanstveni trag, ali sasvim dovoljno da upoznamo osnovni profil ovog uglednika.

-Kotoriba se njime ponosi, zahvaljuje mu što im je pružio suradničku ruku- kaže općinski načelnik Ljubomir Grgec izražavajući vjeru kako će ova knjiga biti i ostati svijetli primjer njihove povijesti. Poručio je:- Neka ova knjiga ostane podsjetnik i poticaj za čuvanje našeg identiteta danas i u budućnosti.

Prof. Jembrih, s rukopisom knjige koja je u proljeće 2017. ugledala svjetlo dana, bavili ste se još u prošlom stoljeću. Što Vas je motiviralo kod pripreme rukopisa Kotoribskog protokola za tisak?

  • Da, imate pravo, s rukopisom Kotoribskog protokola susreo sam se 1881. kada sam radio na knjizi: Hrvatski filološki aspekti ( objavljena 1990.); u knjizi sam posvetio jedno poglavlje Matiji Valjavcu o kojemu je u Pogovoru knjige Kotoribski protokol riječ. Već sam tada, listajući njegova pisama, saznao de je on zapravo rukopis Kotoribskoga protokola darovao 1887. tadašnjoj Jugoslavenskoj akademiji u Zagrebu. A budući da sam i ja s Kotoribom povezan na poseban način, počeo sam razmišljati oko objavljivanja toga teksta. Kao što vidite, trebalo je dugo do te realizacije. Treba naime znati, bilo koji rukopis, ako nije objavljen tiskom, on kao da ne postoji za širu javnost, za nj znaju možda samo stručnjaci.

Što je zapravo Kotoribski protokol?

  • Prije svega, zašto jednina Kotoribski protokl a ne množina, kako se je to dosad navodilo- protokoli. Budući da je naslovnica pisana latinskim jezikom: Protoculum (treba protocolum)novumOppidiKotoriba.. (Novi protokol trgovišča Kotoriba...), dakle u latinskom je također imenica u jednini pa ju onda valja i u hrvatskom tako prevesti. Uzmimo na primjer imenicu dnevnik; netko piše svoj dnevnik, zapisuje što se je koji dan dogodilo, ne kažemo da piše dnevnike. Prema tome, ispravno je reći kotoribski protokol. Prema današnjem pravopisu kotoripski, budući da je riječ o izvornom obliku, ja sam se držao upravo toga oblika kotoribski. Tekst je različita sadržaja, počinje s 12. siječnjem 1724. pa sve do 1804. Sadrži zapravo pisano svjedočanstvo o funkcioniranju samouprave kotoribskoga trgovišča na svim razinama upravne djelatnosti, a što se više može saznati iz same knjige.

Osim Vas, je li o Kotoribskom protokolu pisano i prije?

  • Da, budući da ga je posjedovao Matija Valjavec, dugogodišnji profesor varaždinske gimnazije, a dobio ga je od nekoga, po svemu sudeći, za vrijeme svog istraživanja kajkavskoga govora u Međimurju (1880.), zapisujući izvorne kajkavske riječi, on je i o njemu prvi pisao u slovenskom časopisu Kres (1885.) u kojemu je čak objavio nekoliko stranica iz Protokola u prijepisu. Tako da se je za taj prvorazredni jezični spomenik znalo u 19. stoljeću.

U kakvom je obliku Kotoribski protokol tiskan danas?

  • Uz tekst Predgovora, za širu i stručnu javnost, spomenuti izvornik, priredio sam za tisak tako da se na lijevoj stranici knjige nalazi faksimil (pretisak) izvornika a na desnoj prijepis u suvremenu današnju hrvatsku latinicu, tako da ga je moći lakše čitati. To znači, stručnim jezikom rečeno, izvorni tekst sam transkribirao (prepisao u suvremenu latinicu hrvatskoga jezika. Potom sam sastavio glosarij (popis riječi abecednim redom) i dodao im današnje standardno hrvatsko tumačenje, jer kao što znamo, Protokol je pisan kajkavskim književnim tadašnjim jezikom u Kotoribi, pa je to i dragocjeni jezično-povijesni spomenik današnje Općine Kotoriba. Nakon glosarija dodao sam popis abecednim redom ona prezimena koja se javljaju u protokolu, a od kojih je najveći dio još i danas prisutan u Kotoribi. Potom slijedi Pogovor, tekst pod naslovom: Kotoribski protokol u novom svjetlu, kojim u širem povijesnom kontekstu osvjetljavam spomenuti Protokol, slijede prilozi i popis literature.

Što Vas najviše raduje vezano uz realizaciju objavljivanja Kotoribskoga protokola?

  • Prije svega, razumijevanje Općine Kotoriba koja je pokazala da cijeni svoju baštinu, a pogotovo taj povijesni važan dokument, i koja nije žalila sredstva da se on objavi. Veseli me i to što sam tako uspio predočiti dio povijesti Kotoribe koju će upoznati diljem svijeta mnogi istraživači posebice kroatisti, slavisti i povjesničari hrvatskoga jezika, koji će sada imati pred sobom faksimil izvornika i prijepis. Veseli me što će mnogi stariji i mlađi naraštaj Kotoripčana, također, moći upoznati dio svoje povijesti, jer koliko god je to zavičajna povijest Kotoribe, toliko je to i dio povijesti Međimurja u cjelini. A najviše me veseli što će tu knjigu rado imati u svom vlasništvu Kotoripčani diljem svijeta i u Kotoribi, naravno i u Međimurju.

kotoribskiprotokolNakladnik edicije je Općina Kotoriba. Tiskana  je u nakladi od 1000 primjeraka na 485 stranica.

Njena svečana promocija će biti u petak 29. rujna u kotoripskom  domu kulture s početkom u 19 sati.

Tekst i snimke: Mladen Grubić

Pretplatite se na ovaj RSS feed
facebook   youtube